sve STO je SRCU drago DALEKO je

oko mene ljudi sretni su,oko mene ljudi vole se,a ja moram da zaboravim....bas tako, bez nekog posebnog razloga svemu lijepom je dosao kraj. vec par dana je proslo, mislim da su prosla 3,mozda cak i 4, svijet ide dalje, a ja tapkam u mjestu, koliko dugo cu jos,ne znam....ali znam da nece biti lako, kao sto ni ovo nije bilo. zasto sve sto je lijepo kratko traje, zasto u zivot nesto ne bude vjecno, da li je to zbog toga jer je zivot prolazan pa samim tim i sve drugo je prolazno.zasto bar nesto ne traje dok traje zivot pa eto mogli bi ona reci da je to nesto vjecno, bilo je vjecno za naseg zivota. mada bi ja mogla reci da je u mom zivotu nesto vjecno, ne nije to ova ljubav sto osjecam za njega, u pitanju je tuga tuga i samo tuga, daj mi vina da se napijem, daj mi casu da je razbijem, daj mi snage da zaboravim, ali odakle da vise izvucem tu jebenu snagu, gdje da nadjem posljednje od nje sto je ostalo, pitam se da li je ista ostalo poslije onoliki poraza u zivotu.  pitam se i slusam jabuku kako pjeva, kaze -ako odes bit ce isto,ko jos broji poraze, - eto i hajd nek covjek sad bude pametan, potrazim pistolj da se ubijem kad opet pjeva -u srce da ti pucam necu-, prebacim kad cola na sve to kaze -zivis u oblacima mala-

Boze pomozi mi Ti

znam i sama da je ovo sve od pocetka bila greska, mozda si znao i ti,ali nisi htio da priznas. oboje smo zudjeli za nekim svojim skrivenim zeljama i naravno nije doslo do njihovog ostvarenja. ipak hvala ti,nisam se pokajala sto sam ovo vrijeme bila s tobom, da smo se ranije sreli ili mozda pak kasnije, sigurno bi uspjeli. na ovaj nacin ne mozemo. nazalost. ne mogu reci da mi nije zao sto se sve ovo raspalo,sto je svemu dosao kraj. nedostajat ces mi, mozda kao niko do sada, bas zbog toga jer si mi bio prijatelj prije svega, bio si mi prvo prijatelj pa tek onda momak. volim te,ali ne na nacin kako sam momke prije tebe voljela, samo jednom se voli,svi drugi su sljedeci. mozda nekad ponovo dozvolim ti da se vratis u moj zivot, sad ne mogu i ne zelim... :D

osjecam se tak glupo,uvijek kazem da te ne volim,da ne osjecam nish za tebe.... nocas se pitam koga ovdje zavaram. sebe,tebe ili koga vec.... zasto mi je to potrebno, da li ja ovo lazem samu sebe???? Boze,ako lazem, zasto to radim??? zasto ne prihvatim da mi se svidja,svidja do besvijesti...ili ako ne, zasto onda dozvoljavam da radi ovo od mene. svaki dan,jebeno svaki dan, provedem razmisljajuci o tebi.gdje si,s kim si,sta radis....tako mi je unazad vec duze vrijeme,.zasto igram ovu prljavu igru.zar ne shvatam da je ovo mac sa dvije ostrice.nikad da na greski naucim.uporno se igram vatrom iako sam se opekla 1001 put.izgleda da mi nedostaje samo jos onaj jedan,pa da onda iza mene ostane samo prah i dim.nista vise...a tako ce izgleda i na kraju biti. ova veza s tobom ce me unistiti,unistice osmjeh na mom licu,to ne mogu dopustiti,ali nek se nadje neko da mi pokaze put

danas,opet nakon svega toga,slusam svoje srce i znam sta mi govori. ono mi govori da te jos volim. volim te,ali to ne zasluzujes. opet sam po stoti put zaboravila sve one suze zbog tebe, zaboravila bi i vise, zaboravila bi i sve za jedan tvoj poljubac, mozda cak i za jedan pogled. danas nakon svega, otvaram oci i vidim samo tebe. vidim nas, a znam da MI nikad necemo postojati niti smo postojali. ...mogu da ti oprostim, mogu da te ostavim,ali kako da srcu naredim da te zaboravi. kako i kako??? probala bi 1001 i jos jedan nacin ali bojim se da bi bilo uzalud, kao sto je svo vrijeme bilo. nekad pomislim da si jedno obicno bezosjecajno stvorenje, obicni umisljenik, lafo, ali kad vidim kako nju grlis,kako je gledas srce mi se cijepa na dva komada. volis je,a to ne zasluzuje. volis je bas kao sto  ja volim tebe,a to ne zasluzujes. osjecas se sigurno kao ja, ali eto. zelim ti svu srecu s njom, voli je kao sto ja volim tebe,a ja se nadam da cu te zaboraviti i molim te ne ljuti se na mene, voli me bar kao prijateljicu, ako sam ti sta nazao ucinila oprosti mi, oprosti mi sto te volim. nekad pomislim da je ovako ipak najbolje,jer sta ti mogu dati osim tuge,idi, nemoj stati, ljubi druge,od mene je i Bog dig'o ruke

nisam vjerovala da ces tako brzo otici,ali istina je kad kazu da sve sto je lijepo kratko traje,tako smo i mi kratko trajali,ali zato bili smo predivini,bilo je predivno ono sto smo imali.mozda nekad kasnije dozvolim da se vratis u moj zivot,sada je to nemoguce...uprkos svemu

da li ikad osjetite da vam je dusa prazna,nekako nesretna,tuzna,uvehla...umorni ste od svega,od zivota,od ljudi,price,hodanja,zabavljanja itd. nekako ste tuzni a uopste nemate razloga da budete.eto tako se ja osjecam trenutno. mada ja nemam ni nekog extra razloga da budem sretna,ali eto ziva  sam,zdrava hvala Bogu,imam porodicu,nisam gladna,nisam zedna. to bi bio dovoljan razlog da budem sretna i da zahvaljuem Bogu na svakom novom danu.u dubini duse ja i jesam zadovoljna,ali mozda ne dovoljno u svakom slucaju. osjecam se nekako nikako.tesko je to stanje opisati,mislim da ga je moguce samo osjetiti,mada ga ne bi pozeljela nikome. naidje mi nekad i po 3,4 dana me prodju ni u sta. to naravno nije ok,jer je zivot kratak,ali ja to ne mogu da promjenim. najradije bi se zatvorila u sobu cijeli dan,lezala i gledala u plafon...nekako je sve crno oko mene,stvarno ne znam sta  da radim,ali znam da me ovo izludjuje... 

opet je ovo jedan od mojih losih dana,samo nek niko ne pita po cemu je los,jer ne znam ni ja.ustala sam zdrava,ziva,svi oni koje volim su zivi i zdravi hvala Allahu na tome. eto,sta mi vise treba da budem srecna,zadovoljna,ispunjena. ne treba nista,ali opet mi nesto nedostaje.da,ali ne znam sto.moze li se to kupiti novcem,pitam se.moze li se to postici trudom,ne znam.mogu li dobiti na poklon to od nekoga,ne vjerujem.ali sta je to nesto.sta je????neka mi neko pomogne i kaze sta je to sto mi fali. sta je to sto mi ne da da budem sreca i zadovoljna. zasto ne mogu da shvatim da se u zivotu ne moze imat sve sto pozelis. ja nesto zelim,jako to zelim,i dugo vremena to zelim,iskreno to zelim,zelim jer mi je to potrebno da me ispuni do kraja,da mi povrati osmjeh na lice i sjaj u ocima. ali zelim nesto,a pojma nemam sta je to ustavari.da li iko moze da rijesi tu misteriju.ne vjerujem,jer ja sama ne mogu.

nakon svega ovog,mnogi ce me proglasiti ludom,ali ja to nisam,ili mozda jesam...cak ni to ne znam,gubim se u svemu,u zivotu,cijeli svemir mi je postao tijesan,ne mogu da nadjem svoje mjesto na njemu,gdje je moja sretna zvijezda...postoji li ili je pala i ugasila se????!!!!!....................................................

tvoje oci,progone me tvoje oci,kada spavas ne mogu da ne mislim sta sanjas. iako si daleko od mene,ne mogu da te zaboravim.jos uvijek se sjecam naseg rastanka,ociju punih suza,iskrenih rijeci koje si mi rekao,obecanja koje smo jedno drugom dali.nikad necu zaboravit dan kada si otisao i naseg posljednjeg poljubca,ljubili smo se na kisi,cak se i ona pomjesala s nasim poljupcem. obecao si da ces doci opet,i ja znam da hoces,osjecam to.sve sto je srcu drago daleko je.niko na ovom svijetu me ne razumije,ne razumije zasto ti vjerujem,ali ja znam zbog cega ti vjerujem...zaljubljene samo Bog razumije

skoro sam bila otvorila svoj profil na bloggeru da pishem novi post.uopste nisam namjeravala pisati o ovome sto sad pishem.imala sam potrebu da se ispraznim,da se malo jadam.da kazem kako sam baksuz,kako nemam nishta,kako sam nesretna itd.NO,neshto me sprijecilo.odmah na pocetnoj stranici ugledala sam naslov posta koji sam odmah otvorila.(naslov posta ne bih objavljivala). vjerujte,cim sam pocela da citam,oci su mi bile pune suza.radi se o tome kako je djevojka izgubila roditelje,opisuje svoj bol,svoju patnju i svoju ceznju za njima.ali uprkos svemu tome,ona zivi,ide dalje,suprotstavlja se svemu i svacemu.njeni roditelji su  sigurno ponosni na nju. no,da ne skrecem  s teme.svakako i nemam snage da puno pishem. hocu samo da kazem kako smo mi ljudi nezahvalni,kako ne znamo da cijenimo ono sto imamo.njene rijeci nikad nece zaboravit ''nikad ne pozeli da te nema''. a ja mislim da nema dana kada ja to ne pozelim po nekoliko puta. i sad se pitam zbog cega,da li imam razloga. imam,vadim se na to da nema smisla da ne zivim bez njegove ljubavi. a djevojka zivi od rodjenja bez majcine ljubavi i opet kaze da ne zeli da je nema.

 o Boze,prosvjetli me,nauci me da Ti budem zahvalna na ovome sto si mi dao.nauci me da budem srecna,da ne budem nezahvalna.

Boze,pomozi djevojci bez roditelja,podari joj sabur i srecu.

nikad neces znati koliko me boli to sto me uporno izbjegavas,a dobro znas koliko mi znaci samo jedan tvoj pogled.znas da zivim za to da nam se pogledi sretnu makar i slucajno.moj zivot odavno nema smisla,nocu ne izlazim,jer ako unistavam svoj zivot ne mogu i prijatleje povuci na dno sa sobom.ne razumijem samu sebe,zasto se ne osvijestim vise,zasto ne stavim prst na celo i kazem DOSTA,KRAJ JE-SHVATI!! ne to ne mogu iz prostog razloga,jer ja te volim,volim te vise od sebe